Ideološka prevara dvadesetog stoljeća: Kako socijalistički korijeni fašizma žive u današnjoj politici

Službeni povijesni narativ desetljećima sustavno briše neugodne činjenice o nastanku totalitarnih sustava 20. stoljeća. Fašizam se lažno prikazuje isključivo kao ekstremno desni i kapitalistički proizvod, dok se namjerno ignorira da je riječ o direktnom derivatu radikalnog socijalizma. Friedrich Hayek jasno je upozoravao da su socijalizam i fašizam dva lica iste medalje – oba počivaju na centraliziranoj državnoj kontroli, ekonomskom planiranju i gušenju individualne slobode.

Partijski staž i revolucija

Benito Mussolini nije slučajno postao vođa fašizma. Kao sin kovača i socijalističke učiteljice, od mladosti je usvojio učenje Karla Marxa. Bio je aktivan član Socijalističke partije Italije, revolucionarni agitator i beskompromisni protivnik građanske parlamentarne demokracije. Kao glavni urednik Avanti!-a propagirao je klasnu borbu i nasilno rušenje starog poretka.

Kada klasični internacionalni socijalizam nije uspio mobilizirati mase, Mussolini nije odbacio socijalističke metode. Spojio ih je s nacionalnim kolektivizmom, zadržavši etatističku jezgru marksizma. Fašistički pokret nije nastao kao desničarska kapitalistička ideja, nego kao socijalistička hereza.

VIDEO:

Manifest iz 1919. – program koji se danas doslovno ponavlja

Izvorni Manifesto dei Fasci italiani di combattimento iz 1919. godine bio je radikalno lijevi program namijenjen razočaranim radnicima. Evo nekih ključnih točaka koje zapanjujuće zvuče poznato:

• Obavezni 8-satni radni dan
• Snižavanje dobne granice za mirovinu sa 65 na 55 godina
• Opće pravo glasa za žene
• Teško oporezivanje bogatih i konfiskacija ratnog profita
• Zapljena imovine vjerskih zajednica i Katoličke crkve
• Nacionalizacija ključne industrije
• Uvođenje sindikalizma u upravljanje tvornicama (radničko sudjelovanje u odlukama)

Mussolini se u to vrijeme otvoreno suprotstavljao monarhiji i staroj eliti – sličan današnjem ljevičarskom pokliču “No Kings”. Danas, dok fašizam koriste kao babarogu, hrvatski ljevičari, aktivisti i mediji gotovo doslovno recikliraju isti manifest:

• Zahtjevi za sve većim porezima na imovinu, kapital, nasljedstvo i “ekstra profite” bogatih – točno ono što je Mussolini htio 1919.
• Neprekidni napadi na Crkvu i traženje oduzimanja njezine imovine.
• Pritisak na nacionalizaciju ili snažnu državnu kontrolu ključnih sektora (energetika, infrastruktura, mediji).
• Sindikalni utjecaj na tvrtke i “radničko sudjelovanje” u upravljanju – pod novim imenima poput “zelenih politika” ili “socijalne pravde”.
• Snižavanje mirovinske dobi i skraćivanje radnog vremena uz istovremeno povećanje socijalnih davanja – klasični recept koji vodi u državni dug i ovisnost građana o sustavu.

Zaključak

Poistovjećivanje fašizma i socijalizma nije podvala, već povijesna istina. Korijeni fašizma leže u Mussolinijevu marksističkom odgoju i socijalističkim metodama. Dok se ljevičari u Hrvatskoj predstavljaju kao antifašisti, njihova politika etatizma, gušenja poduzetništva, napada na tradiciju i zahtjeva za većom državnom kontrolom vjerno ponavlja točke Mussolinijeva manifesta iz 1919.

Isti alati, iste metode, samo u novom pakiranju. Vrijeme je da se prizna: fašizam nije suprotnost socijalizmu – on je njegova nacionalistička mutacija. A današnji etatizam samo je najnoviji oblik iste opasnosti.

Autor: Hrvatski Kanal