Povijest
Povijest Hrvata: Od doseljenja do suverene države
Stranica donosi sažet i činjenicama potkrijepljen kronološki pregled ključnih prekretnica koje su oblikovale hrvatski narod i državu. Od naseljavanja u ranom srednjem vijeku, preko narodnih vladara i očuvanja državnosti u unijama s drugim narodima, pa sve do rušenja komunističkog režima, pobjede u Domovinskom ratu i konačne slobode.
626.
Doseljenje Hrvata
Hrvatski narod naseljava prostor od Jadrana do Drave i Dunava, trajno zaposjedajući ključne geostrateške točke između istoka i zapada. Započinje stoljetna borba za opstanak, obranu i oblikovanje vlastite domovine na vjetrometini svjetova, gdje Hrvati prihvaćaju kršćanstvo i grade temelje prvih kneževina.
819.
Ustanak kneza Ljudevita Posavskog
Knez Ljudevit Posavski od 819. do 823. diže ustanak Panonske Hrvatske protiv franačke prevlasti. Iako je ustanak ugušen, pokazuje vojnu i političku zrelost slavenskih kneževina na ovom prostoru i najavljuje kasniju konsolidaciju hrvatske države.
4. ožujka 852.
Povelja kneza Trpimira (Prvo spominjanje imena)
U Rižinicama podno Klisa knez Trpimir izdaje povijesnu darovnicu splitskoj nadbiskupiji, u kojoj se prvi put u domaćem pisanom dokumentu službeno navodi ime Hrvata ("dux Chroatorum"). Trpimir učvršćuje moć domaće narodne dinastije Trpimirovića, organizira vlast te definira političku, vojnu i vjersku snagu rane hrvatske države.
7. lipnja 879.
Međunarodno priznanje (Knez Branimir)
Papa Ivan VIII. u crkvi sv. Petra u Rimu podiže ruke te upućuje pismo knezu Branimiru, blagoslivljajući vladara, hrvatski narod i cijelu njegovu zemlju. U srednjovjekovnom pravnom poretku to predstavlja formalno i službeno međunarodno priznanje suverene i neovisne hrvatske države.
925.
Proglašenje kralja Tomislava
U jeku teških borbi protiv Mađara i Bugara, Tomislav biva okrunjen i priznat kao prvi hrvatski kralj, ujedinjujući Primorsku i Panonsku Hrvatsku u jedinstvenu cjelinu. Pod njegovim žezlom i zapovjedništvom Hrvatska izrasta u respektabilnu vojnu silu koja gasi mađarske provale i suvereno vlada kopnom i Jadranskim morem.
1069.
Kralj Petar Krešimir IV. i vrhunac kraljevstva
Izdavanjem darovnice samostanu sv. Krševana u Zadru, kralj Petar Krešimir IV. širi granice narodne države na kopnu i moru, ponosno nazivajući Jadransko more "našim dalmatinskim ili hrvatskim morem" ("in nostro dalmatico sive chroatico mari"). Hrvatska u tom razdoblju doživljava svoj najveći teritorijalni, gospodarski i pomorski opseg.
8. listopada 1075.
Kralj Dmitar Zvonimir
U krunidbenoj crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu papinski poslanik Gebizon kruni Dmitra Zvonimira za hrvatskoga kralja. Njegova vladavina donosi razdoblje mira, visokog gospodarskog napretka i širenja pismenosti, iz kojeg vremena potječe i Bašćanska ploča – kameni spomenik te neoborivi dokaz hrvatskog jezika, pismenosti i državnog prava.
1097.
Pogibija kralja Petra Svačića na Gvozdu
U bitki na Gvozdu 1097. pogiba Petar Svačić, posljednji kralj narodne krvi. Izumiranje domaće dinastije otvara dinastičku krizu koju hrvatsko plemstvo 1102. rješava ugovornom unijom, čuvajući banstvo, Sabor i državni kontinuitet.
1102.
Pacta Conventa (Personalna unija s Mađarskom)
Nakon izumiranja domaće dinastije Trpimirovića, hrvatsko plemstvo s mađarskim kraljem Kolomanom sklapa ugovorni sporazum zvan Pacta Conventa. Hrvatska ulazi u personalnu uniju s Ugarskom, ali čuva svoj neporepivi državno-pravni kontinuitet: zadržava vlastitog Bana, Sabor, kovanje novca, vojsku i teritorijalnu samostalnost.
19. travnja 1273.
Prvi dokumentirani građanski Sabor
U Zagrebu je održan Sabor plemića čitave Kraljevine Slavonije, s čijeg je zasjedanja sačuvan najstariji pisani zapisnik i zakonske odredbe ("Statuta regni"). Ovim je činom potvrđen kontinuitet hrvatskog zakonodavstva, predstavničke vlasti te osigurana pravna zaštita svih staleža u obrani domovine.
6. siječnja 1288.
Vinodolski zakonik
U Novom Vinodolskom, na blagdan Bogojavljenja, predstavnici devet vinodolskih općina i knez Pavao I. Bribirski zapisuju glagoljicom, na narodnom jeziku, Vinodolski zakonik. To je najstariji cjelovito sačuvani spomenik običajnoga prava među Južnim Slavenima: kazneno, procesno i imovinsko pravo, zaštita časti i tijela te neovisnost suda.
18. veljače 1358.
Zadarski mir
U sakristiji samostana sv. Frane u Zadru kralj Ludovik I. Anžuvinac sklapa mir kojim se Mletačka Republika odriče posjeda na istočnoj obali Jadrana, od Kvarnera do Drača. Dalmacija se vraća pod ugarsko-hrvatsku krunu, a kralj uzima naslov kralja Dalmacije i Hrvatske.
22. veljače 1483.
Misal po zakonu rimskoga dvora
Dovršen je prvi hrvatski glagoljski prvotisak, Misal po zakonu rimskoga dvora, svega 28 godina nakon Gutenbergove Biblije. Inkunabula na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku, u crvenoj i crnoj boji, na 427 stranica, svjedoči da je hrvatski narod tiskao bogoslužje vlastitim pismom i jezikom.
13. kolovoza 1521.
Marko Marulić i obrana kulturnog identiteta
U Mletcima izlazi iz tiska "Judita" Marka Marulića, prvo umjetničko epsko djelo ispjevano na hrvatskom jeziku i narječju. Splićanin Marulić, nazvan ocem hrvatske književnosti, kroz biblijsku priču daje duhovnu, moralnu i domoljubnu snagu svojem narodu u jeku najtežih osmanskih osvajanja i ugroze samog opstanka.
1. siječnja 1527.
Cetinski sabor
Pred nepobjedivim naletom Osmanskog Carstva, hrvatsko plemstvo na saboru u utvrdi Cetin slobodno i suvereno bira Ferdinanda I. Habsburškog za hrvatskoga kralja. Ovim izborom Hrvatska ulazi u Srednjoeuropsku Monarhiju pod uvjetom zajedničke obrane, ali izričito zadržava svoj suverenitet, staleški Sabor, Banske ovlasti i unutarnje uređenje.
7. rujna 1566.
Bitka kod Sigeta (Nikola Šubić Zrinski)
Hrvatski ban Nikola Šubić Zrinski s manje od dvije i pol tisuće junaka junački pogiba u proboju iz goruće utvrde Siget, zaustavivši pohod sultana Sulejmana Veličanstvenog prema Beču. Ova divovska žrtva zadivila je čitavu Europu, a Zrinski ulazi u povijest kao oličenje nepokolebljive hrvatske časti, hrabrosti i domoljublja.
22. lipnja 1593.
Bitka kod Siska
Hrvatske snage predvođene banom Tomom Bakačem Erdödyjem veličanstveno slamaju i do nogu tuku nadmoćnu osmansku vojsku Hasan-paše Predojevića na ušću Kupe u Savu. Ova pobjeda bila je ključna povijesna prekretnica koja je zauvijek zaustavila turska prodiranja prema zapadu, dok Hrvatska krvlju potvrđuje časni naslov "Predziđa kršćanstva" ("Antemurale Christianitatis").
30. travnja 1671.
Pogubljenje Zrinskog i Frankopana
Apsolutistički bečki dvor mučki pogubljuje odsjecanjem glave u Bečkom Novom Mjestu hrvatske velikane i mučenike Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana. Njihov otpor protiv gazišta hrvatskih ustavnih prava i stih "Navik on živi ki zgine pošteno" ostaju vječni simbol borbe za slobodu i nepokornost tuđinskom ugnjetavanju.
2. svibnja 1843.
Prvi govor na hrvatskom jeziku u Saboru
Ivan Kukuljević Sakcinski drži potresan i dalekosežan govor na materinskom jeziku u hrvatskom Saboru, tražeći izbacivanje latinskog iz službene uporabe. To postavlja temelj za povijesnu odluku 1847. godine kada Sabor hrvatski jezik proglašava službenim, čime je trajno obranjeno nacionalno biće od politike mađarizacije.
7. rujna 1848.
Ban Josip Jelačić i ujedinjenje hrvatskih zemalja
Odlukom da prijeđe rijeku Dravu radi obrane hrvatskih teritorija od agresivne mađarske politike, ban Josip Jelačić prekida sve veze s Budimpeštom. Jelačić ukida kmetstvo, objedinjuje vojnu i civilnu vlast te pod samostalnim banskim stijegom ujedinjuje suverene hrvatske pokrajine: Bansku Hrvatsku, Dalmaciju, Slavoniju i Rijeku.
29. listopada 1918.
Raskid veza s Austro-Ugarskom
Hrvatski Sabor jednoglasno donosi povijesnu odluku o prekidu svih državno-pravnih i političkih veza s Bečom i Budimpeštom, čime je formalno propala stoljetna Monarhija. Nažalost, političkim manipulacijama i bez izravne privole Sabora, narod potkraj iste godine biva gurnut u prvu Jugoslaviju pod velikosrpsku hegemoniju dinastije Karađorđevića.
20. lipnja 1928.
Atentat u beogradskoj Skupštini (Stjepan Radić)
Srpski radikalni zastupnik Puniša Račić izvršava zločinački atentat u beogradskoj Skupštini, pucajući na hrvatske narodne zastupnike i smrtno ranivši vođu hrvatskog naroda Stjepana Radića. Ovaj krvavi čin ogolio je teroristički karakter diktatorskog režima te dokazao nemogućnost ravnopravnog suživota u takvoj tvorevini.
13. rujna 1943.
Pazinske odluke (Sjedinjenje Istre domovini)
Nakon kapitulacije fašističke Italije, Pokrajinski narodnooslobodilački odbor za Istru predvođen rodoljubima donosi povijesnu odluku o prekidu veza s Rimom i proglašava sjedinjenje Istre, Rijeke, Zadra i otoka s maticom domovinom Hrvatskom. Ova volja naroda kasnije je obranjena i potvrđena odlukama ZAVNOH-a te Mirovnim ugovorom u Parizu.
8. svibnja 1945.
Komunistička okupacija i Bleiburška tragedija
Padom Zagreba uspostavlja se represivni jugoslavenski komunistički režim. Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, na Bleiburgu te na zvjerskim "križnim putevima" izvršen je masovni pokolj i genocid nad razoružanom hrvatskom vojskom i nevinim civilima, što ostaje najteža i najdublja rana u modernoj povijesti naroda.
12. prosinca 1971.
Slom Hrvatskog proljeća (Karađorđevo)
Jugoslavenski komunistički vrh na sjednici u Karađorđevu nasilno guši "Hrvatsko proljeće" – masovni nacionalni, kulturni i reformski pokret predvođen intelektualcima, studentima i Maticom hrvatskom. Unatoč represiji, zatvaranjima i progonu hrvatskih domoljuba, ideje o gospodarskoj i političkoj samostalnosti trajno su ugrađene u svijest naroda i pripremile teren za konačno rušenje komunističke diktature.
30. svibnja 1990.
Konstituiranje prvog višestranačkog Sabora
Nakon sloma komunističkog jednopartijskog sustava i pobjede na prvim slobodnim izborima, konstituiran je prvi demokratski višestranački Sabor pod vodstvom dr. Franje Tuđmana. Ovaj povijesni dan označava stvaranje moderne hrvatske države, uspostavu višestranačja i slavi se ponosno kao Dan državnosti.
Uvod i povijesni kontekst
Nakon gotovo pola stoljeća jednopartijske komunističke diktature i sustavnog potiskivanja hrvatske nacionalne svijesti, proljeće 1990. godine donijelo je povijesni preokret. Slomom komunističkih režima u srednjoj i istočnoj Europi, te pod pritiskom narastajućih zahtjeva za demokratizacijom, u Hrvatskoj su u travnju i svibnju 1990. održani prvi slobodni, višestranački izbori. Hrvatski je narod masovnim odazivom dao plebiscitarnu podršku Hrvatskoj demokratskoj zajednici na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, jasno odbacivši komunistički sustav i velikosrpske pretenzije koje su se već otvoreno valjale s istoka.
Tijek povijesnog dana
Dana 30. svibnja 1990. godine, u zgradi Sabora na Markovu trgu u Zagrebu, konstituiran je prvi višestranački Sabor Socijalističke Republike Hrvatske. Za predsjednika Sabora izabran je Žarko Domljan, dok je dr. Franjo Tuđman izabran za predsjednika Predsjedništva SRH. U svom nadahnutom i dalekosežnom govoru, dr. Tuđman je istaknuo da konstituiranje Sabora predstavlja prvi korak na putu povratka hrvatskog naroda samome sebi i svojoj europskoj tradiciji. Nakon svečanog zasjedanja, na Markovu trgu pred stotinama tisuća okupljenih građana izveden je obred blagoslova i položen je kruh u kolijevku kao simbol života, blagostanja i obnove domovine.
Značaj i nasljeđe
Konstituiranje prvog višestranačkog Sabora bilo je stvarno rađanje moderne hrvatske države. Toga je dana prekinut kontinuitet komunističke vlasti i uspostavljen demokratski legitimitet državnih institucija. Ovaj je datum godinama slavljen kao Dan državnosti, a u svijesti naroda ostao je zapamćen kao prekretnica u kojoj je hrvatski narod nakon stoljeća tuđinske vlasti preuzeo sudbinu u vlastite ruke.
19. svibnja 1991.
Referendum o samostalnosti
Hrvatski narod masovnim izlaskom na povijesni referendum, s nevjerojatnih 93,24% glasova "ZA", donosi neoborivu odluku o napuštanju jugoslavenske federacije. Time je stvorena čista pravna i plebiscitarna volja građana za proglašenje potpuno samostalne i suverene Republike Hrvatske.
Uvod i povijesni kontekst
Tijekom 1990. i početkom 1991. godine, jugoslavenska federacija nalazila se u stanju potpune blokade. Dok je hrvatsko vodstvo nudilo preustroj Jugoslavije u savez samostalnih država (konfederaciju), beogradski režim pod vodstvom Slobodana Miloševića, uz podršku vrha JNA, pripremao je nasilno pokoravanje Hrvatske i stvaranje Velike Srbije. Suočene s otvorenom agresijom i balvan-revolucijom na terenu, hrvatske su vlasti odlučile donijeti konačnu odluku provjerom volje vlastitoga naroda na najdemokratskiji mogući način – referendumom.
Tijek i rezultati referenduma
Na referendumskom listiću 19. svibnja 1991. građanima su ponuđena dva pitanja. Prvo, ključno pitanje glasilo je: "Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama?" Drugo pitanje odnosilo se na ostanak u federativnoj Jugoslaviji.
Unatoč bojkotu dijela srpskog stanovništva u okupiranim područjima koji su poticali ekstremisti iz Beograda, na referendum je izašlo nevjerojatnih 83,56% svih upisanih birača. Za samostalnu i suverenu Hrvatsku glasalo je 93,24% izašlih birača (odnosno više od 3 milijuna građana), dok je protiv glasalo svega 4,15%.
Značaj i nasljeđe
Referendum od 19. svibnja 1991. dao je apsolutni pravni, moralni i plebiscitarni legitimitet svim kasnijim odlukama državnog vrha. Narod je dao neoborivi dokaz svoje volje koji ni beogradska propaganda ni međunarodna zajednica nisu mogli ignorirati. Bio je to temeljni dokument na kojem je izgrađena neovisna Hrvatska.
25. lipnja 1991.
Donošenje odluke o neovisnosti
Hrvatski Sabor, slijedeći jasno izraženu volju naroda s referenduma, donosi Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Istovremeno, Hrvatska biva izložena brutalnoj oružanoj agresiji te započinje pravedan i obrambeni Domovinski rat protiv velikosrpskog i komunističkog agresora.
Uvod i povijesni kontekst
Slijedeći obvezujuću volju iskazanu na referendumu, Sabor Republike Hrvatske pripremio je pravne akte za prekid državno-pravnih veza s ostalim republikama bivše SFRJ. Pritisci međunarodne zajednice, koja je pod svaku cijenu nastojala očuvati kakvu-takvu Jugoslaviju, bili su ogromni. Međutim, oružani napadi četničkih postrojbi i JNA na hrvatske redarstvenike u Borovu Selu, Pakracu i na Plitvicama pokazali su da je odgađanje samostalnosti izravno ugrožavanje opstanka naroda.
Tijek povijesnog zasjedanja
Na zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća 25. lipnja 1991. godine, Sabor je donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske te Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. U svečanom govoru dr. Franjo Tuđman izgovorio je rečenicu koja je ušla u povijest: "Stupajući u ova teška vremena, imajmo svagda na umu da je kroz svu svoju povijest hrvatski narod znao sačuvati svoju samosvijest, te da je u svim prelomnim trenucima znao naći snage i za pobjedu..."
Značaj i nasljeđe
Ovim činom Republika Hrvatska započela je proces odvajanja od bivše države kao samostalni subjekt. Iako je istoga dana samostalnost proglasila i Slovenija, Hrvatska se odmah našla pod udarom opće oružane agresije. Taj se dan desetljetno obilježavao kao Dan državnosti, a predstavlja trenutak u kojem je hrvatsko pravo na samoodređenje pretvoreno u službeni državni zakon.
8. listopada 1991.
Stvarna i konačna neovisnost
Nakon isteka tromjesečnog Brijunskog moratorija i zločinačkog raketiranja Banskih dvora od strane zrakoplova JNA, Sabor u podrumu INA-ine zgrade jednoglasno raskida sve državno-pravne veze s bivšom SFRJ. Od tog dana Republika Hrvatska pravno i stvarno djeluje kao potpuno samostalna država.
Uvod i povijesni kontekst
Nakon proglašenja samostalnosti 25. lipnja, Europska zajednica iznudila je Brijunsku deklaraciju kojom je uspostavljen tromjesečni moratorij na primjenu hrvatske odluke o neovisnosti. Međunarodna zajednica nadala se da će se u tri mjeseca naći mirno rješenje. Umjesto toga, JNA i srpske paravojne postrojbe iskoristile su moratorij za rasplamsavanje općeg rata – pao je Petrinja, Vukovar je stavljen u potpunu opsadu, a Dubrovnik je zasut projektilima.
Raketiranje Banskih dvora i odluka u podrumu
Moratorij je istekao 7. listopada 1991. Istoga dana, u 15:03 sati, dva zrakoplova JNA tipa MiG-21 raketirala su Banske dvore na Markovu trgu u namjeri da izvrše atentat na predsjednika dr. Franju Tuđmana, predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića i predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Antu Markovića. Predsjednik Tuđman pobjegao je iz prostorije doslovno nekoliko sekundi prije udara, čime je izbjegnuta tragedija.
Zbog sigurnosnih razloga i opasnosti od novih zračnih napada, Sabor se sutradan, 8. listopada 1991., sastao na tajnoj lokaciji u podrumu zgrade INA-e u Šubićevoj ulici u Zagrebu. U takvim dramatičnim uvjetima, Sabor je jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državno-pravnih veza na temelju kojih je Hrvatska zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dotadašnju SFRJ.
Značaj i nasljeđe
Odlukom od 8. listopada 1991. bivša SFRJ prestala je postojati za Republiku Hrvatsku. JNA je proglašena okupatorskom vojskom koja mora napustiti hrvatski teritorij. Od toga dana Hrvatska pravno i stvarno funkcionira kao potpuno neovisna država.
15. siječnja 1992.
Međunarodno priznanje Republike Hrvatske
Zemlje članice Europske zajednice, zajedno s brojnim drugim državama diljem svijeta, službeno priznaju neovisnost i suverenitet Republike Hrvatske. Time je nakon teških stoljeća borbi, stradanja i nepravdi ostvaren puni međunarodno-pravni subjektivitet moderne hrvatske države na karti svjetskih nacija.
Uvod i povijesni kontekst
Krvava jesen 1991. godine, herojstvo Vukovara, pad Škabrnje i patnja Dubrovnika otvorili su oči uspavanoj Europi. Svijet je uvidio da Hrvatska ne vodi nikakav "građanski rat", već da se radi o brutalnoj agresiji velikosrpskog režima na jedan narod koji brani svoj goli život i vlastiti dom. Ključnu ulogu u senzibiliziranju europske javnosti odigrale su diplomatska ofenziva hrvatskog vodstva, ali i odlučne države poput Svete Stolice (papa Ivan Pavao II.) i Njemačke na čelu s kancelarom Helmutom Kohlom i ministrom vanjskih poslova Hans-Dietrichom Genscherom.
Tijek priznanja
Nakon što je Sveta Stolica priznala Hrvatsku 13. siječnja 1992., uslijedio je povijesni 15. siječnja 1992. Toga su dana sve 12 članica tadašnje Europske zajednice (Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Danska, Irska, Grčka, Španjolska i Portugal) službeno objavile međunarodno priznanje Republike Hrvatske. Istoga dana Hrvatsku su priznale i Austrija, Bugarska, Kanadska konfederacija, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska.
Predsjednik dr. Franjo Tuđman te se večeri obratio naciji preko televizije porukom: "Stvorena je hrvatska država! Neka joj je vječan život!"
Značaj i nasljeđe
Međunarodnim priznanjem Hrvatska je prestala biti objekt geopolitičkih potkusurivanja i postala ravnopravan subjekt međunarodnog prava. Kruna tog procesa dogodila se 22. svibnja 1992. godine, kada je Hrvatska primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda (UN).
5. kolovoza 1995.
Operacija Oluja (Dan pobjede)
Veličanstvenom vojno-redarstvenom operacijom "Oluja" hrvatska vojska i policija slomile su velikosrpsku agresiju, oslobodile kraljevski grad Knin te najveći dio okupiranog teritorija. Hrvatski branitelji su nedostižnim herojstvom i žrtvom zauvijek osigurali mir, cjelovitost i slobodu domovine.
Uvod i povijesni kontekst
Od kraja 1991. do ljeta 1995. godine, gotovo trećina hrvatskog teritorija nalazila se pod okupacijom paradržavne tvorevine tzv. "Republike Srpske Krajine". Stotine tisuća Hrvata i ne-Srba protjerano je sa svojih ognjišta u krvavom etničkom čišćenju. Svi mirovni planovi međunarodne zajednice (uključujući i Plan Z-4 koji je okupatorima nudio državu u državi) odbijeni su od strane kninskog pobunjeničkog vodstva. Suočena s blokadom prometnica, uništenim gospodarstvom i prijetnjom genocida u susjednom Bihaću, Hrvatska je pripremila vlastite vojne snage za konačni udarac.
Tijek vojno-redarstvene operacije
Operacija "Oluja" započela je u svitanje 4. kolovoza 1995. u 5:00 sati ujutro. Na bojišnici dugoj više od 630 kilometara, Hrvatska vojska i Specijalna policija probile su neprijateljske linije na svim pravcima napada.
Već drugog dana operacije, 5. kolovoza 1995., snage 4. i 7. gardijske brigade oslobodile su okupirani grad Knin, središte pobune. Točno u 10:00 sati ujutro na zidinama Kninske tvrđave razvijen je 20-metarski hrvatski barjak, čime je simbolički i stvarno slomljena velikosrpska agresija. Operacija je trajala svega 84 sata, u njoj je oslobođeno 10.400 kvadratnih kilometara okupiranog teritorija, a spajanjem HV-a s Armijom BiH kod Tržačkih Raštela razbijena je i opsada Bihaća.
Značaj i nasljeđe
Operacija "Oluja" bila je kruna Domovinskog rata. Njezinim vojničkim savršenstvom i čistoćom osigurana je sloboda i cjelovitost Republike Hrvatske, a stvoreni su i preduvjeti za prekid rata u Bosni i Hercegovini. Dan 5. kolovoza slavi se kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
15. siječnja 1998.
Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja
Uspješno završava višegodišnji proces mirne reintegracije pod prijelaznom upravom UN-a (UNTAES), čime su Vukovar, Baranja i zapadni Srijem bez novih vojnih žrtava vraćeni u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Ovim je političkim i diplomatskim činom konačno i u potpunosti zaokružena cjelovitost državnog teritorija.
Uvod i povijesni kontekst
Nakon veličanstvenih pobjeda u operacijama "Bljesak" i "Oluja", pod okupacijom je ostao još samo najistočniji dio Hrvatske – Vukovar, Baranja i zapadni Srijem (hrvatsko Podunavlje). Iako je Hrvatska vojska bila u potpunoj pripravnosti da i taj dio oslobodi vojnim putem, hrvatsko vodstvo na čelu s dr. Franjom Tuđmanom odlučilo se za mirno rješenje kako bi se spriječile nove žrtve, sačuvali životi branitelja i izbjegla nova razaranja Vukovara.
Proces reintegracije
Temelj za ovaj proces bio je Temeljni sporazum o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema (poznat i kao Erdutski sporazum), potpisan 12. studenog 1995. Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo je posebnu prijelaznu upravu UNTAES na čelu s američkim generalom Jacquesom Paulom Kleinom.
Proces je trajao dvije godine i obuhvaćao je demilitarizaciju područja, uspostavu prijelaznih policijskih snaga, uvođenje hrvatske kune i pravnog sustava, te organizaciju lokalnih izbora. Povijesni trenutak dogodio se 8. lipnja 1997. kada je Predsjednik Tuđman "Vlakom slobode" stigao u Vukovar izgovorivši riječi praštanja i mira, ali i jasne poruke o hrvatskom suverenitetu.
Značaj i nasljeđe
Dana 15. siječnja 1998. godine, završio je mandat UNTAES-a i hrvatsko Podunavlje u potpunosti je vraćeno u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Ova je operacija u analima UN-a zabilježena kao najuspješnija mirovna misija u povijesti te organizacije. Njome je bez ijednog ispaljenog metka uspostavljena cjelovitost državnog teritorija, a mučenički grad Vukovar konačno se vratio svojoj matici domovini.