ISTINA KOJU PREŠUĆUJU: Vojni sukob protiv terorista u Ahmićima

Povijest koju pišu pobjednici i politički sudovi često namjerno izostavlja ključne vojne aspekte kako bi se konstruirao narativ pogodan za trenutne geopolitičke ciljeve. Događaji u selu Ahmići od 16. travnja 1993. godine postali su simbolom te selektivne pravde. Dok mediji poput Al Jazeere i raznih nevladinih udruga desetljećima forsiraju priču o “nebranjenom selu” i “pukom masakru civila”, arhivska građa CIA-e, zračne snimke i svjedočanstva vojnih stručnjaka poput Charlesa Shradera otkrivaju sasvim drugačiju, operativnu stvarnost. Ahmići nisu bili mirna poljoprivredna zajednica, već utvrđena vojna točka, legitimni vojni cilj i poprište žestokog sukoba u sklopu šire ofenzive Armije BiH.

Strateški značaj i deblokada puta Vitez – Busovača

Da bismo razumjeli zašto je HVO morao djelovati u Ahmićima, moramo pogledati vojnu kartu Srednje Bosne iz travnja 1993. godine. Hrvatska enklava u Lašvanskoj dolini nalazila se u potpunom okruženju, a selo Ahmići imalo je kritičnu ulogu u presijecanju jedine komunikacije između Viteza i Busovače. Bez kontrole nad ovim sektorom, hrvatske enklave bile bi ugušene, a stanovništvo prepušteno na milost i nemilost nadirućim snagama.

Vojna analiza Charlesa R. Shradera, američkog vojnog povjesničara koji je detaljno proučio teren, jasno definira Ahmiće kao “legitiman vojni cilj”. Njegova istraživanja, temeljena na logistici i taktici, dokazuju da akcije HVO-a nisu bile čin agresije, već dio strategije “aktivne obrane”. Dokumentacija iz ICTY baze dokaza (UCR), posebno pod oznakom Z1594.1, sadrži zračne snimke koje nepobitno dokazuju da je selo bilo integrirano u obrambeni sustav Armije BiH. Ove snimke, koje su u Haagu često gurane pod tepih, prikazuju sustave rovova, komunikacijskih kanala i utvrđenih položaja koji su bili postavljeni tako da kontroliraju prometnicu.

“Bunkered Houses” i taktika živog štita

Jedan od najvažnijih pojmova koji se sustavno prešućuje u javnosti jest termin “Bunkered houses” (bunkerirane kuće). Ovaj termin nisu izmislili hrvatski izvori, već strani promatrači i pripadnici UNPROFOR-a (BritBat). U operativnim dnevnicima britanskog bataljuna pod zapovjedništvom pukovnika Boba Stewarta, navodi se kako su muslimanske snage pretvorile privatne stambene objekte u fortifikacijske utvrde.

Ovo je klasičan primjer onoga što danas prepoznajemo kao moderni gerilski rat – svjesno miješanje vojne infrastrukture s civilnim stanovništvom kako bi se neprijatelj stavio u nemoguću poziciju. Kada vojnik puca iz podruma kuće u kojoj se nalazi njegova obitelj, on tu kuću pretvara u vojni bunker. Dokumentacija dostupna na portalu SlobodanPraljak.com, konkretno u Knjizi 3, sadrži precizne popise naoružanja postrojbi TO Vitez u Ahmićima. Ovi popisi uključuju protuoklopna sredstva poput RPG-7 i brojne puškostrojnice. To nisu “lovačke puške” kako se tvrdi u sarajevskim medijima; to je arsenal namijenjen za zaustavljanje oklopnih i pješačkih postrojbi.

Mit o nebranjenom selu i žrtva 35 vitezova HVO-a

Glavni stup haške optužnice bio je narativ da u Ahmićima nije bilo organiziranog otpora. Međutim, surova vojna statistika, koju brižljivo čuvaju arhivi HMDCDR-a, kaže drugačije. U samoj operaciji i neposrednim borbama u tom sektoru, HVO je izgubio 35 vojnika. Svaki vojni analitičar, bilo u Washingtonu ili Parizu, zna da se takvi gubici u urbanom ratovanju ne događaju pri “napadu na civile”.

Takvi gubici nastaju isključivo u bliskoj borbi (CQB) protiv utvrđenog i naoružanog protivnika koji pruža fanatičan otpor iz svake kuće. Ovi vitezovi pali su u borbi prsa u prsa, čisteći vatrene točke koje su bile smještene u civilnim objektima. Prešućivanje njihovih imena dio je šireg plana detuđmanizacije i kriminalizacije Domovinskog rata, gdje se branitelja želi prikazati kao zločinca, a naoružanog neprijatelja kao neku vrstu pasivne žrtve.

Obavještajni podaci CIA-e: Veza s mudžahedinima u Mehurićima

Drugi ključni element koji se namjerno briše iz službene povijesti jest prisutnost stranih boraca – mudžahedina. Analiza deklasificiranih dokumenata CIA-e i DIA-e iz kolekcije Intelligence and the Clinton Presidency ukazuje na jasnu operativnu vezu između Ahmića i kampa u Mehurićima kod Travnika. Taj kamp bio je glavno sjedište radikalnih islamista koji su u Bosnu i Hercegovinu donijeli metode ritualnih ubojstava, fanatizma i terora.

U noći s 15. na 16. travanj 1993. godine, obavještajne službe zabilježile su pojačana kretanja postrojbi iz pravca Travnika prema Vitezu. Cilj Armije BiH bio je spajanje snaga i potpuno odsijecanje Lašvanske doline. Akcija HVO-a u Ahmićima bila je preventivni udar kojim je spriječena mnogo veća katastrofa. Da HVO nije neutralizirao tu točku otpora, hrvatsko stanovništvo u Vitezu i Busovači bilo bi izloženo masovnom pokolju od strane istih onih koji su u Mehurićima vježbali odsijecanje glava.

Inženjering laži i specijalni rat u Zagrebu

Ne možemo govoriti o Ahmićima, a da ne spomenemo ulogu “pete kolone” u Zagrebu koja je godinama opsluživala haško tužiteljstvo. Tijekom ranih 2000-ih, određeni politički krugovi i obavještajni operativci svjesno su selektirali dokumentaciju, šaljući u Haag samo ono što bi moglo naštetiti hrvatskoj obrani, dok su dokazi o vojnom karakteru sela i prisutnosti mudžahedina namjerno skrivani.

Taj inženjering laži imao je za cilj srušiti politički vrh Herceg-Bosne i Hrvatske, koristeći Ahmiće kao “smoking gun”. No, digitalna forenzika i neovisni arhivi poput onih [sumnjiva veza uklonjena] danas omogućuju svima da vide fotografije Gilesa Penfounda i druge materijale koji, kad se pravilno analiziraju, pokazuju vojne rovove i utvrđenja integrirana u tkivo sela.

Istina kao jedini štit

Danas, desetljećima kasnije, istina o Ahmićima i dalje je zakopana pod tonama montiranih procesa. No, činjenice su neuništive. Zračne snimke Z1594.1, operativni dnevnici UNPROFOR-a, analize Charlesa Shradera i popisi poginulih boraca HVO-a jasno govore da se radilo o vojnoj operaciji protiv utvrđenog neprijatelja.

Hrvatski Kanal nastavit će kopati po arhivima, spajati točke i iznositi istinu koju drugi žele sakriti. Naša je obveza prema povijesti, prema istini i prema 35 palih vitezova da ne dopustimo da laž postane povijesna činjenica. Ahmići su bili bojišnica na kojoj se branio opstanak hrvatskog naroda pred naletom islamskog radikalizma i terora.

Autor: Hrvatski Kanal