Bilić i himna: desna ruka nije bila na prsima

Pored pobjede u prvoj utakmici Lige nacija koju je hrvatska nogometna reprezentacija ostvarila protiv Češke u Pragu (2:1) pod vodstvom novog selektora Slavena Bilića kao nasljednika Zlatka Dalića, veliku pozornost javnosti izazvala je činjenica da za vrijeme sviranja “Lijepe naše” izbornik Slaven Bilić nije držao desnu ruku na lijevoj strani prsiju kao što su to učinili svi igrači prilikom sviranja himne. To nije tek sporedna epizoda, jer se radi o tome kako će novi selektor nakon izvanrednih rezultata što ih je ostvario Zlatko Dalić nastaviti voditi reprezentaciju.

Treba podsjetiti na atmosferu nakon prošlog Svjetskog prvenstva u Americi na kojemu se hrvatska reprezentacija nije uspjela plasirati u završnu fazu natjecanja, pa se postavilo pitanje hoće li Zlatko Dalić u novim okolnostima nastaviti voditi reprezentaciju ili će se naći novi izbornik. Ključna je činjenica što hrvatska nogometna reprezentacija nije tek izuzetno uspješna sportska momčad koja je Hrvatsku kao malu zemlju u desetak godina Dalićeve karijere na njezinom čelu lansirala na razinu globalne popularnosti, što ni u jednoj društvenoj djelatnosti, a posebice hrvatskoj diplomaciji, nije uspjelo ni jednoj drugoj nacionalnoj strukturi.

Jednostavnije rečeno, hrvatska nogometna reprezentacija postala je s takvim domoljubnim momcima ne samo javni nego i u određenim okolnostima politički faktor na javnoj sceni. Hrvatski nogometaši su hrvatskome puku u izuzetno jakoj svjetskoj konkurenciji, osvojivši pored ostaloga srebro i broncu na uzastopna dva Svjetska prvenstva, pokazali ono što ni izdaleka nije mogla ni jedna druga državna struktura na izazovnoj svjetskoj sceni. To je naravno smetalo svim strukturama hrvatskoga društva i države koje i u četvrtom desetljeću hrvatske državnosti djeluju pod kontrolom “duboke države” kojoj zbog raznih razloga, prije svega jugonostalgičarskih i globalističkih, smeta Hrvatska kao takva. Takvim strukturama svaki uspjeh reprezentacije pod Zlatkom Dalićem a priori je smetao, pa se razvila prava kampanja neutraliziranja takve hrvatske nogometne reprezentacije.

Vrhunac te kampanje zbio se nakon završetka ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Americi, Meksiku i Kanadi, jer je Zlatku Daliću istjecao ugovor s Hrvatskim nogometnim savezom, pa je bilo pitanje hoće li taj ugovor biti produžen ili će se HNS osloboditi najtrofejnijeg hrvatskog nogometnog selektora. Na kraju je nakon dvosatnih pregovora s predsjednikom HNS-a Marijanom Kustićem objavljeno da Zlatko Dalić odlazi nakon deset uspješnih godina s mjesta selektora reprezentacije. Malo je poznato o sadržaju tih pregovora koji su tako dugo trajali, što znači da je Zlatko Dalić naravno uz svoje uvjete bio spreman nastaviti karijeru na čelu reprezentacije. To je dakle bila pobjeda “duboke države” jer je na čelu HNS-a instaliran provjereni HDZ-ov kadar Marijan Kustić, a ne neki nogometaš s reputacijom kakvi su bili njegovi prethodnici Vlatko Marković i Davor Šuker.

“Duboka država” je tako instalirala svojeg kandidata Slavena Bilića koji je već ranije bio selektor reprezentacije i to uspješan. Ključno je bilo pitanje hoće li Slaven Bilić nastaviti voditi reprezentaciju na način kako je to super uspješno vodio Zlatko Dalić. Treba podsjetiti da je on vodio svoje momke kao obitelj s duhom zajedništva s igračima od kojih je većina, što je i te kako znakovito, praktičnih vjernika ako što je i sam Zlatko Dalić. Slaven Bilić, kojemu je otac dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu kao “Savkin čovjek” nastradao u Hrvatskom proljeću, već na samom startu je pokazao da mu to nije namjera. Umjesto da zadrži neke članove Dalićevog stručnog stožera, Slaven Bilić je doveo potpuno novu ekipu u kojoj nema ni jednog poznatijeg imena. To su pomoćni treneri Danilo Butorović, Nikola Jurčević, Dean Računica, trener vratara Vatroslav Mihačić, kondicijski trener iz Engleske Premier lige Nick Davies, specijalist za prekide Talijan Gianni Vio, te savjetnik koordinator Aljoša Asanović, kao jedino ime sa značajnim nogometnim pedigreom.

S takvim stručnim štabom, dakle ne stožerom, nije se ni moglo očekivati da će Slaven Bilić zajedno sa svojim pomoćnicima držati kao cijela momčad desnu ruku na strani srca. Jednostavno rečeno, to je izdaja nacionalne reprezentacije koja očito neće biti dobro primljena među članovima reprezentacije, jer je time Slaven Bilić pokazao svoju političku opredijeljenost kao htio-ne-htio eksponent “duboke države”. Treba podsjetiti da je ondašnji predsjednik SDP-ove Vlade Ivica Račan svojedobno od Vlatka Markovića tražio da reprezentativci prilikom sviranja himne ne drže ruku na srcu, na što je Vlatko Marković odgovorio: “Dok sam ja predsjednik, oni će slušati himnu s rukom na srcu”. Da stvar bude još gora i očiglednija, na utakmici s Česima reprezentativci su istrčali u novim dresovima na kojima nije bilo nikakve naznake kvadrata koji su svjetski postali simbol Hrvatske i njezine reprezentacije. Ti simboli mogli su se u Pragu vidjeti kod nekih hrvatskih navijača koji su uspjeli zaobići kaznu što ju je organiziranim navijačkim skupinama izrekla UEFA.

U svakom slučaju, ovom negativnom gestom u odnosu na prethodnu praksu koja je obilježila hrvatsku nogometnu reprezentaciju kao skladnu obitelj i snažnu privrženost nacionalnom dresu, zbog poremećene unutarnje kohezije iluzorno je očekivati da Slaven Bilić ostvari postignuća kakva je na svjetskoj pozornici ostvario Zlatko Dalić. Pravi test bit će upravo iduće tri utakmice protiv Španjolske i Engleske.

Autor: Vjekoslav Krsnik