NASLJEĐE KRVI I ŠUTNJE: Politička maska Dalije Orešković

U hrvatskom javnom prostoru godinama se gradi mit o moralnim autoritetima koji, pod krinkom borbe protiv “fašizma”, drže lekcije o etici i pravu. Jedna od najglasnijih u tom samoproglašenom lovu na vještice je Dalija Orešković. Međutim, dok ona oštro napada hrvatske branitelje i domoljubne vrijednosti, namjerno prešućuje mračnu stranu vlastitog obiteljskog i ideološkog pedigrea koji vuče korijene iz najcrnjih zločina počinjenih nad hrvatskim narodom 1941. godine.

Obiteljski pečat: Od zapovjedne odgovornosti do jama

Povijest se ne može izbrisati, niti se kosti žrtava u jamama mogu vječno zatrpavati ideološkim frazama. Marko Orešković, slavljeni “ustanički vođa” i njezin izravni predak, stoji na čelu pokreta koji je u ljeto 1941. godine Liku i tromeđu pretvorio u stratište nevinih Hrvata. Dok Dalija Orešković danas dijeli moralne lekcije, povijesne činjenice govore o pečenju svećenika Jurja Gospodnetića na ražnju i bacanju cijelih obitelji, poput Ivezića iz Brotnja, u jame.

Neobranjiva je činjenica da su ti zločini, uključujući i masakr nad 300 hodočasnika te potpuno spaljivanje Borićevca, počinjeni upravo pod zapovjednom i ideološkom kapom struktura kojima je Marko Orešković pripadao. Pokušaj da se on prikaže “žrtvom” vlastitih suboraca ne pere krv s ruku pokreta koji je postavio temelje za sustavno istrebljenje hrvatskog stanovništva na tom području.

Paradoks “lovca na fašiste”

Nevjerojatan je politički cinizam kojim Dalija Orešković danas koristi termine poput “fašizma” kako bi ušutkala one koji se bore za istinu o Domovinskom ratu. Njezina oštrica uvijek je usmjerena prema hrvatskom vojniku, dok istovremeno šuti o Miloradu Pupovcu i sramotnim proslavama u Srbu gdje se veliča upravo onaj pokolj u kojem je sudjelovala njezina obiteljska loza.

Ta “krvna slika”, kako je narod prepoznaje, očituje se u patološkoj potrebi da se svaki izraz hrvatskog nacionalnog ponosa proglasi radikalizmom, dok se zločini vlastitih predaka guraju pod tepih “antifašizma”. Kako netko tko baštini nasljeđe odgovorno za jame poput onih na Dabinoj strani može ikome govoriti o ljudskim pravima i demokraciji?

Zločin koji se ne može skriti

Danas, kada su ekshumacije potvrdile da su u jamama oko Srba završila i djeca od tri godine, maske konačno padaju. Dalija Orešković i njezini ideološki suborci više ne mogu skrivati istinu iza visoke politike. Njihov napad na branitelje i domoljublje nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam kojim pokušavaju spriječiti da javnost postavi ključno pitanje: Kako je moguće da u modernoj Hrvatskoj najglasnije moraliziraju upravo oni čiji su preci ostavili krvave tragove u povijesti našeg naroda?

Istina o Borićevcu, Brotnju i spaljenim hrvatskim selima nije samo povijesna crtica – to je optužnica protiv onih koji i danas, 85 godina kasnije, pokušavaju opravdati zločin i proglasiti ga oslobođenjem.

Autor: Hrvatski Kanal