Fabijansko društvo osnovano je u Londonu 1884. godine s jasnim ciljem: zaobilaskom krvave revolucije provesti tihu, gradualističku preobrazbu Britanije u socijalističku državu. Naziv potječe od rimskog vojskovođe Fabija Maksimusa, poznatog po nadimku Cunctator odnosno Oklijevalo. Njegova je ratna taktika bila izbjegavanje izravnog, sudarnog sukoba s Hanibalom te iscrpljivanje neprijatelja polaganim, strpljivim koracima i vremenskim odugovlačenjem sve dok protivnik ne oslabi.

Upravo su tu metodu osnivači Fabijanskog društva uzeli za svoj politički uzor. Umjesto nagle komunističke revolucije i barikada, odabrali su taktiku dugog marša kroz institucije, postupnog preuzimanja poluga moći i tihe infiltracije u britansku elitu. Vjerovali su da se socijalizam ne treba uvesti preko noći, već puzajućim reformama i birokratskim nadzorom koji narod neće ni primijetiti dok ne bude prekasno, šireći državne ovlasti i inženjering ljudskog ponašanja.

VIDEO:

Brak Iz Interesa S Boljševizmom

Kada su Sidney i Beatrice Webb otputovali u Sovjetski Savez 1935. godine, vratili su se s dvotomnom apologetikom pod naslovom Soviet Communism: A New Civilisation?. U trenutku kada je sovjetski režim provodio masovnu kolektivizaciju i izazvao katastrofalnu glad u Ukrajini, poznatu kao Holodomor, bračni par Webb vidio je u Staljinovoj diktaturi trijumf racionalnog planiranja. Za njih je totalitarna kontrola nad svakim aspektom ljudskog života bila vrhunac civilizacijskog napretka, a ne zločin. Pokazali su kako elitistički um u totalitarnom stroju ne vidi prijetnju slobodi, već savršeni alat za provedbu svojih davnih zamisli o društvenom preoblikovanju.

George Bernard Shaw nije skrivao svoj prezir prema ljudskoj autonomiji. Kao istaknuti član Fabijanskog društva, otvoreno je pisao o potrebi uvođenja državne selekcije. U svojim esejima i predavanjima tvrdio je da društvo nema obvezu tolerirati postojanje pojedinaca čiji ekonomski doprinos ne premašuje troškove njihovog održavanja. Koncept smrtonosne komore koji je zagovarao temeljio se na ideji da je uklanjanje slabih i neproduktivnih čin humane socijalne higijene. Upravo ta radikalna utilitarna filozofija pružila je intelektualni legitimitet pokretima koji su kasnije u kontinentalnoj Europi prerasli u institucionalni teror, rasne zakone i masovna ubojstva institucionaliziranih bolesnika pod egidom znanstvenog napretka.

Kontinuitet Državnog Nadzora

Nakon Drugog svjetskog rata i otkrivanja razmjera nacističkih zločina, fabijanski intelektualci morali su vješto sakriti mračniju stranu svoje ideološke povijesti i distancirati se od radikalnih posljedica vlastitih teorija. Friedrich Hayek je u svojim djelima precizno upozoravao na tu opasnost, dokazujući da socijalističko planiranje i etatizam nužno vode u ropstvo jer zahtijevaju potpuno ukidanje ekonomske i osobne slobode. Danas se ista matrica provodi kroz nove mehanizme globalnog upravljanja. Centralizirana kontrola više se ne pravda izgradnjom klase, već se rebrandira kroz suvremene pojmove poput depopulacije, abortusa, medicinske pomoći pri umiranju, klimatske krize i CO2 limita.

Istovremeno, taj se sustav nadopunjuje kroz digitalnu uniju, uvođenje CBDC sustava, elektronički novac, umjetnu inteligenciju i tehnološku inovaciju usmjerenu na potpunu masovnu kontrolu svakog pojedinca, dok je krajnji cilj ostao neizmijenjen: potpuno potčinjavanje globalnoj birokraciji koja odlučuje o svakom segmentu našeg postojanja.

Prestanite nasjedati na njihove nove naljepnice. Isti ljudi koji su se nekad divili Staljinu i širili ideje eugenike danas nam propisuju kako moramo živjeti pod krinkom općeg dobra.

Autor: Hrvatski Kanal