Sveti Jeronim: prevoditelj Biblije s jadranske obale

Katolička Crkva i vjernici diljem svijeta svakog 30. rujna obilježavaju blagdan svetog Jeronima, velikog sveca i mistika s kraja 4. i početka 5. stoljeća, zaštitnika Dalmacije i prevoditelja Biblije na latinski jezik. Riječ je o jednom od najučenijih ljudi svoga vremena, po kojemu se i danas nazivaju mnoge hrvatske crkve, zavodi i škole, kako u Hrvatskoj tako i među Hrvatima diljem svijeta.

Sveti Jeronim dakako nije bio Hrvat, budući da su se Hrvati doselili na ove prostore oko 200 godina nakon njegove smrti, ali podrijetlo vuče upravo s današnje hrvatske strane Jadrana. Rođen je 347. godine u Stridonu, u Dalmaciji, a bio je Rimljanin ili romanizirani Ilir. Oko točne lokacije grada Stridona znanstvenici i danas raspravljaju: jedni smatraju da se radi o gradu-tvrđavi Strzanj iznad Šuice kod Tomislavgrada, dok drugi Stridon smještaju u bugojanski ili uskopljski kraj.

Sam je svetac, svjestan svoje teške naravi, često znao reći: “Parce mihi, Domine, quia Dalmata sum” (“Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac”).

OD RIMSKE RETORIKE DO PALESTINSKE PUSTINJE

Jeronim je u Rim stigao u ranoj mladosti. Tamo je kod velikih učitelja učio govorništvo, upoznajući latinsku kulturnu baštinu i klasični latinski jezik. Krštenje je primio 366. godine u nešto zrelijoj dobi.

Nemiran duh odveo ga je daleko od velegrada, pa je uskoro pošao u palestinsku pustinju gdje je živio kao pustinjak, učio hebrejski jezik te usavršavao grčki. Potom odlazi u Antiohiju u Siriji, gdje je 378. godine zaređen za svećenika.

Papa Damaz poziva ga 382. godine natrag u Rim, imenuje ga osobnim tajnikom i povjerava mu iznimno zahtjevan posao: izradu novog prijevoda Evanđelja s grčkog na latinski jezik. Potreba za time bila je velika jer je većina kršćana na Zapadu sve slabije vladala grčkim jezikom, a dotadašnji latinski prijevodi bili su neujednačeni i često nestručni.

Jeronim je izvrsno poznavao latinski, grčki i hebrejski, a vladao je još aramejskim, sirijskim i arapskim jezikom. Nakon što je preveo Evanđelja, odmah se posvetio prijevodu starozavjetnih knjiga – i to ne s grčkog prijevoda Septuaginte, nego izravno s hebrejskog izvornika.

BETLEHEMSKA ŠPILJA I KANDIDATURA ZA PAPINSKO PRIJESTOLJE

Nakon smrti pape Damaza 384. godine, svojeg velikog patrona, Jeronim je bio jedan od najozbiljnijih kandidata za papinsko prijestolje. Međutim, nakon što je za papu izabran Siricije, koji mu nije bio sklon, Jeronim napušta Rim.

Odlazi najprije u Antiohiju, potom u Aleksandriju, da bi se 386. godine trajno nastanio u Betlehemu. Tamo je desetljećima živio kao pustinjak u špilji blizu mjesta Isusova rođenja, baveći se znanstvenim radom i služeći kao duhovni vođa redovnicima i redovnicama. Na prijevodu starozavjetnih knjiga radio je punih 15 godina.

REVOLUCIJA U PREVOĐENJU I POLEMIKA S AUGUSTINOM

Njegov novi način prevođenja izazvao je oprečne reakcije. U to se vrijeme u Bibliji smatrala nadahnutom svaka pojedina riječ, pa su dotadašnji prevoditelji prevodili doslovno, “riječ za riječ”. Jeronim je prvi uvidio da takav pristup uništava duh i smisao jezika, pa je uveo pravilo prevođenja “smisao za smisao”.

Takav je pristup izazvao val nezadovoljstva, pa čak i nemire. Kada su vjernici u Tripoliju na misi čuli Jeronimov prijevod Jonine knjige, izašli su na ulice prosvjedujući protiv uporabe novog teksta u liturgiji. Veliki protivnik novog stila bio je i njegov suvremenik sveti Augustin, kojemu je bilo zazorno što se Stari zavjet prevodi s hebrejskog izvornika umjesto sa Septuaginte.

Jeronimov prijevod postao je poznat pod nazivom Vulgata (“opće poznata” ili “u općoj uporabi”). Unatoč prvotnim otporima, Vulgata je s vremenom prihvaćena u cijeloj Crkvi, a Tridentinski sabor proglasio ju je službenim biblijskim tekstom Katoličke Crkve.

OŠTAR JEZIK I DUBOKA LJUDSKOST

Osim prijevoda, Jeronim je pisao iznimno cijenjene komentare biblijskih knjiga te djela o teologiji i redovništvu. Bio je poznat i po beskompromisnim i oštrim polemikama s neistomišljenicima.

Nakon smrti svog teološkog suparnika Rufina, napisao je: “A sad škorpion leži pokopan”, dok je za heretika Pelagija naveo da mu je pamet zaglupljena “škotskom zobenom kašom”. Istovremeno, iz njegovih 117 sačuvanih pisama izbija velika briga za siromašne i nemoćne. Osnovao je govorničku školu za djecu u Jeruzalemu i zbrinjavao brojne izbjeglice koje su iz Rima pobjegle u Svetu Zemlju nakon provale Vandala 410. godine.

Proglašen je svecem, crkvenim ocem i crkvenim naučiteljem. Umro je 30. rujna 420. godine u Betlehemu.

Autor: Hrvatski Kanal