Željana Zovko o 30 godina Daytona: posljedice i izazovi

DAYTON JE DONIO MIR, ALI MIR SE NE MOŽE ODRŽAVATI BEZ POVJERENJA…

IZVOR: Glas Slavonije

Zastupnica u Europskom parlamentu i potpredsjednica Kluba zastupnika Europske pučke stranke Željana Zovko predstavila je svoj autorski članak u publikaciji Constitutional Balance, Geopolitical Competition and Europe’s Security Responsibility koju je objavio znanstveno-politički časopis European View Wilfried Martens Centra za europske studije pod naslovom “Daytona: Legitimno predstavljanje i ustavna ravnoteža preduvjet su stabilne i europske BiH”.

U tekstu “30 godina Daytona: Legitimno predstavljanje i ustavna ravnoteža preduvjet su stabilne i europske BiH” Zovko analizira trideset godina provedbe Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma, njegove rezultate i nedostatke, promjene u političkoj i sigurnosnoj arhitekturi Europe, te danas, iste, kao i ulogu Europske unije u izgradnji dugoročno stabilne i funkcionalne Bosne i Hercegovine. Polazeći od iskustva od 1995. do danas, ističe da su ustavna ravnoteža, legitimno političko predstavljanje i vjerodostojna euroatlantska perspektiva nerazdvojivo povezani ne samo s europskom budućnošću Bosne i Hercegovine nego i sa sigurnošću Europe.

POVIJESNI TERET

Zovko polazi od činjenice da je Dayton ostvario svoju temeljnu povijesnu zadaću – zaustavio je rat, očuvao suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine te uspostavio ustavni okvir koji je omogućio mir. Međutim, tri desetljeća poslije ključno pitanje nije je li Dayton zaustavio rat, nego je li u potpunosti ostvareno njegovo temeljno obećanje – jednakopravnost i legitimno predstavljanje sva tri konstitutivna naroda.

“Dayton je donio mir, ali mir se ne može održavati bez povjerenja, a povjerenja nema bez ustavne ravnoteže, jednakopravnosti i legitimnog političkog predstavljanja sva tri konstitutivna naroda”, ističe Zovko u tekstu.

Bosna i Hercegovina Daytonom nije zamišljena kao unitarna i centralizirana država, nego kao država čija se stabilnost temelji na ravnoteži i podjeli vlasti između Bošnjaka, Hrvata i Srba. Konstitutivnost naroda pritom nije politička interpretacija niti privremeno rješenje proizašlo iz završetka rata, nego strukturno načelo ustavnog poretka kojim se osigurava da se ni jedan od triju naroda ne može naći u položaju političke dominacije drugog.

Upravo zato kao jedno od najvažnijih neriješenih pitanja današnje Bosne i Hercegovine izdvaja legitimno predstavljanje – pravo da svaki narod bira svoje legitimne predstavnike. Kada jedan konstitutivni narod nema mogućnost učinkovito izabrati vlastite legitimne predstavnike, narušava se povjerenje na kojem počiva cjelokupni sustav podjele vlasti. To je posebno izraženo u slučaju Hrvata, najmalobrojnijeg od triju konstitutivnih naroda, čija demografska pozicija dodatno povećava njihovu političku ranjivost.

U tekstu se posebno analizira višestruko preglasavanje hrvatskih birača pri izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH, pri čemu Zovko upozorava da dugotrajno isključivanje jednog konstitutivnog naroda iz stvarnog političkog odlučivanja ne slabi samo njegov položaj, nego povjerenje u zajedničke institucije i funkcionalnost države u cjelini.

Stoga reformu Izbornog zakona postavlja kao jedan od ključnih preduvjeta za obnovu ustavne ravnoteže i povjerenja među trima konstitutivnim narodima. Reforma treba osigurati da svaki od njih može legitimno birati svoje političke predstavnike, uz istodobno očuvanje prava svih građana Bosne i Hercegovine.

“Legitimno predstavljanje nije pitanje privilegija jednog naroda. Ono je pitanje jednakopravnosti i povjerenja, a upravo su jednakopravnost i povjerenje preduvjeti funkcionalne Bosne i Hercegovine.”

Zovko pritom upozorava na dva suprotstavljena politička koncepta koja ugrožavaju daytonsku ravnotežu – separatizam i unitarizam. Dok separatističke politike dovode u pitanje teritorijalni integritet države, unitaristički i majoritarni koncepti nastoje centralizirati političku moć i time potkopavaju načelo jednakopravnosti konstitutivnih naroda. Federalizam, shvaćen kao kombinacija zajedničkog upravljanja i samouprave, u članku se ističe kao srednji put koji omogućuje zaštitu različitosti uz očuvanje jedinstva Bosne i Hercegovine.

Hrvatska – od stvaranja uvjeta za mir do europske odgovornosti: Poseban dio teksta Zovko posvećuje ulozi Republike Hrvatske prije, tijekom i nakon potpisivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma, smještajući je u širi povijesni i europski sigurnosni kontekst.

Analizirajući vojno-političke okolnosti koje su prethodile Daytonu, Zovko podsjeća na Splitsku deklaraciju iz srpnja 1995. te na hrvatske vojne operacije koje su promijenile odnos snaga na terenu. Posebno ističe da je operacijom Oluja, uz oslobađanje okupiranog hrvatskog teritorija, prekinuta opsada Bihaća, gdje je oko 300.000 civila bilo izloženo neposrednoj opasnosti ponavljanja scenarija iz Srebrenice. Promjena odnosa snaga 1995. potom je stvorila uvjete za pregovore i postizanje Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma.

Zovko stoga naglašava jedinstvenu dvostruku poziciju Hrvatske – kao potpisnice Daytonskog sporazuma i kao članice Europske unije na njezinoj jugoistočnoj granici. Stabilnost Bosne i Hercegovine u tom smislu nije samo bilateralno ili regionalno pitanje, nego pitanje sigurnosti vanjske granice EU-a i šire europske vanjske i sigurnosne politike.

Od “daytonske” prema “briselskoj fazi”: U širem europskom kontekstu Zovko upozorava da neriješena ustavna pitanja u Bosni i Hercegovini više nije moguće promatrati isključivo kao unutarnjopolitičke sporove. Ruska agresija na Ukrajinu, jačanje hibridnih prijetnji i geopolitičko nadmetanje na zapadnom Balkanu pokazali su koliko institucionalne slabosti mogu otvoriti prostor vanjskim akterima.

Zbog toga Europska unija, smatra Zovko, mora snažnije povezati politiku proširenja s preventivnom diplomacijom i pomoći Bosni i Hercegovini da prijeđe iz “daytonske faze”, usmjerene na postkonfliktnu stabilizaciju, u “briselsku fazu”, utemeljenu na europskoj integraciji, funkcionalnom upravljanju i legitimnom političkom predstavljanju.

Pritom europske integracije ne smiju značiti napuštanje temeljnih načela Daytona. Naprotiv, europski put treba omogućiti njihovo puno ostvarenje kroz funkcionalnije institucije, obnovu međusobnog povjerenja i ravnopravnost triju konstitutivnih naroda.

“Bez legitimnog predstavljanja slabi povjerenje. Bez ustavne ravnoteže produbljuje se polarizacija. Bez institucionalne koherentnosti vanjski geopolitički akteri dobivaju prostor za djelovanje. Bez unutarnje sigurnosti Bosna i Hercegovina nema europsku budućnost, a bez stabilne Bosne i Hercegovine ni Europa ne može biti sigurna.”

OČUVANJE RAVNOTEŽE

Zovko zaključuje da trideset godina nakon Daytona očuvanje ustavne ravnoteže Bosne i Hercegovine više nije samo pitanje provedbe jednog mirovnog sporazuma. Ono je pitanje vjerodostojnosti europske politike proširenja i strateški sigurnosni interes Europske unije. Stabilna, funkcionalna i europska Bosna i Hercegovina može se graditi jedino na povjerenju, a ono zahtijeva puno poštovanje jednakopravnosti i legitimnog političkog predstavljanja svih triju konstitutivnih naroda.

Autorski tekst objavljen je u European Viewu, otvorenom znanstveno-političkom časopisu Wilfried Martens Centra za europske studije, službenog think-tanka Europske pučke stranke.

Poveznica s web-stranicom: Zovko predstavila autorski članak o 30 godina Daytona: Legitimno predstavljanje i ustavna ravnoteža preduvjet su stabilne i europske BiH