Domovinski rat

Danas

Kliknite godinu, zatim datum. Predraće, rat i poraće.

1. 1. V. 1995.

   VRO Bljesak

   Prvog svibnja 1995. Hrvatska vojska i policija u operaciji Bljesak u oko trideset šest sati oslobađaju zapadnu Slavoniju; na težištu je i 81. gardijska bojna. Pada koridor tzv. Krajine prema Banovini, a Kninu je poručeno da crta UNPROFOR-a više nije svetinja.

   Bljesak je krenuo 1. svibnja ujutro. Hrvatska vojska i specijalna policija, na težištu i s 81. gardijskom bojnom, oslobodile su zapadnu Slavoniju za manje od 36 sati. Pod nadzor je vraćeno oko 500 četvornih kilometara, autocesta Zagreb–Lipovac i prostor koji je držao 18. korpus tzv. Srpske vojske Krajine.

   Pao je koridor prema Banovini. Kninu je poručeno da crta UNPROFOR-a više nije zid. Oluja u kolovozu ne počinje iz nule. Počinje iz države koja je u svibnju već pokazala da okupirano može vratiti brže nego što diplomacija stigne sazvati sjednicu.

2. 7. VII. 1995.

   Južni potez

   Operacija Južni potez, od 25. lipnja do 7. srpnja 1995., s juga je otvorila prilaz prema Kninu. Bez tog smjera Oluja bi udarala u zatvorena leđa: priprema pobjede nije počela tek 4. kolovoza u zoru.

   Južni potez, od 25. lipnja do 7. srpnja, otvorio je prilaz Kninu s juga. Oluja će u kolovozu udariti na širokoj crti, od Like do Banovine. Ne bi imala taj oblik da je jug, u tjednima prije, ostao zatvoren.

   Pobjeda se u pripovijesti često svodi na zoru 4. kolovoza. Zora je bila udar. Put do nje išao je i ovim smjerom, završenim 7. srpnja. Tko preskoči srpanj, misli da se država probudila jednog petka. Nije. Spremana je cijelo ljeto.

3. 3. VIII. 1995.

   Genthod

   Trećeg kolovoza 1995. u Genthodu kod Ženeve vodstvo pobunjenih Srba odbilo je mirnu reintegraciju; Plan Z4 već je bio odbačen početkom godine. Sljedećeg jutra kreće Oluja. Diplomatski prigovor da se mir nije pokušao pada istog dana.

   U Genthodu kod Ženeve 3. kolovoza vodstvo pobunjenih Srba odbilo je mirnu reintegraciju pod suverenitetom Republike Hrvatske. Plan Z-4 već je bio mrtav od početka godine. Ovaj je sastanak bio posljednja vrata, ne prva.

   Sutradan u pet ujutro krenula je Oluja. Prigovor da se mir nije pokušao pada na datum. Pokušaj je bio 3. kolovoza. Odgovor iz Knina bio je ne. Vojna odluka pala je nakon tog ne, ne umjesto njega.

4. 4. VIII. 1995.

   Početak Oluje

   U zoru 4. kolovoza 1995. Hrvatska vojska i specijalna policija istodobno su udarile na linije tzv. Republike Srpske Krajine, od Like do Banovine. Više smjerova, jedan cilj: slom paradržave. Knin pada sutradan.

   U 5 sati 4. kolovoza Hrvatska vojska i specijalna policija udarile su istodobno na crtu dužu od 630 kilometara, od Like do Banovine. U operaciji je bilo više od 130.000 vojnika i policajaca. Trajala je 84 sata. Pred političkim udarom stajala je i Splitska deklaracija od 22. srpnja, kojom su Tuđman i Alija Izetbegović otvorili hrvatskoj vojsci put prema bihaćkom ratištu. Sama Oluja ipak je udar na okupirani teritorij Republike Hrvatske, ne operacija u tuđoj državi.

   Cilj je bio slom tzv. Republike Srpske Krajine, ne osvajanje tuđeg. Knin je pao sutradan. Tko operaciju mjeri samo ulicama Knina, promaši duljinu crte. Tko je mjeri duljinom crte, vidi zašto paradržava nije izdržala ni četiri dana.

5. 5. VIII. 1995.

   Knin — VRO Oluja

   Petog kolovoza 1995. hrvatske snage ušle su u Knin i tzv. Republika Srpska Krajina prestala je postojati kao vojna sila. Dan je državni praznik: Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Oslobođena je većina okupiranog teritorija.

   Petog kolovoza u Knin su ušle snage 4. i 7. gardijske brigade. Na tvrđavi je podignuta velika hrvatska zastava. Tzv. Republika Srpska Krajina prestala je postojati kao vojna sila. Oslobođeno je 10.400 četvornih kilometara: sjeverna Dalmacija, Lika, Kordun i Banovina.

   Dan je državni praznik, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Okupacija zapada time je završena. Podunavlje nije. Ono će čekati Erdut i siječanj 1998. Praznik 5. kolovoza slavi slom paradržave, ne pretvara se da je tog dana cijela zemlja već bila slobodna do posljednje kuće.

6. 9. X. 1995.

   Andrija Matijaš Pauk

   Devetog listopada 1995., u operaciji Južni potez, kod Podrašnice na ulazu u Mrkonjić Grad poginuo je general-bojnik Andrija Matijaš Pauk, zapovjednik tenkista 4. gardijske brigade. Brigada nosi ime Pauci po njemu; Hrvatska ga pamti kao časnika koji je pao vraćajući hrvatski prostor u Bosni.

   Andrija Matijaš Pauk, rođen 31. srpnja 1947. u Pozorcu kod Marine, poginuo je 9. listopada 1995. u 13 sati kod Podrašnice, na ulazu u Mrkonjić Grad. Predvodio je tenkiste 4. gardijske brigade u operaciji Južni potez. Bio je zamjenik zapovjednika brigade. U Oluji je s tim tenkovima ulazio u Knin.

   Poginuo je kad je kninska zastava već dva mjeseca stajala na tvrđavi, u borbama koje su rat gurale prema kraju i prema BiH. Posmrtno je dobio čin general-bojnika. Četvrta gardijska nosi ime Pauci po njemu. Kalendar ga drži uz listopad, ne uz kolovoz, jer je pao u listopadu, vraćajući prostor koji Oluja sama nije zatvorila.

7. 12. XI. 1995.

   Erdutski sporazum

   Erdutskim sporazumom 12. studenoga 1995. dogovorena je mirna reintegracija istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema pod nadzorom Ujedinjenih naroda. Umjesto nove ofenzive na Vukovar, Zagreb bira povratak Podunavlja bez bitke; proces traje do 15. siječnja 1998.

   Erdutski sporazum potpisan je 12. studenoga u Erdutu i u Zagrebu. Za hrvatsku stranu potpisao ga je Hrvoje Šarinić, za srpsku Milan Milanović. Posredovali su američki veleposlanik Peter Galbraith i pregovarač Ujedinjenih naroda Thorvald Stoltenberg. Predmet je bila mirna reintegracija istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.

   Tuđman je odbio novu ofenzivu na Vukovar. Odabrao je povratak bez bitke za grad koji je 1991. već jednom sravnjen. Vijeće sigurnosti 15. siječnja 1996. rezolucijom 1037 osniva prijelaznu upravu UNTAES, na čelu s Jacquesom Paulom Kleinom. Slijede demilitarizacija, prijelazna policija, kuna, lokalni izbori u travnju 1997. i predaja uprave 15. siječnja 1998.

8. 21. XI. 1995.

   Dayton

   Dvadeset prvog studenoga 1995. u Daytonu je parafiran mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu, a potpisan u Parizu 14. prosinca. Rat u BiH time prestaje, a Hrvatska zatvara južni ratni okvir uz već slomljenu tzv. Krajinu.

   U Daytonu je 21. studenoga parafiran mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu. Potpisan je u Parizu 14. prosinca. Rat u BiH time staje. Hrvatska je za tim stolom strana, ne promatrač: njezina vojska i HVO već su promijenili kartu na kojoj se pregovaralo.

   Istočno od Save, u hrvatskom Podunavlju, Dayton nije bio instrument povratka. To je bio Erdut, potpisan devet dana ranije. Dva sporazuma, dva prostora. Studeni 1995. zatvara južni ratni okvir i ostavlja istok na mirnu, već dogovorenu stazu.